Imanje Keglević - Topolovac Sisak - Sisak

    Dvor i stambeno-gospodarski sklop s perivojem, nekadašnjeg imanja Keglević u Topolovcu, jedan je od rijetkih takvih sačuvanih kompleksa na području Sisačko-moslavačke županije. Vrijednost ovom kasnobarkono- klasicističkom kompleksu daju osim izuzetne kulturno- povijesne i ambijentalne vrijednosti, gospodarske industrijske zgrade (koje su inače rijetko sačuvane iz tog razdoblja), te preostala vegetacija bivšeg parka- nasadi platana. Današnja iskorištenost kompleksa je nesrazmjerna njegovoj ulozi koju bi mogao imati u kreiranju identiteta ovog područja. Naselje Topolovac smješteno je na lijevoj obali Save nizvodno od Siska u Donjoj Posavini na putu prema Parku prirode Lonjsko polje, a vrhunac svog značaja i najveći kulturni razvoj doživljava u 19. st. kao sjedište vlastelinstva Keglević. Zaštićeni kompleks dvora zauzima površinu od 51510m2 od čega se prema katastru 35917m2 vodi kao gospodarsko dvorište, 2902m2 kao oranica, 7129m2 kao šuma (u naravi je park), 1380m2 kao stambene i stambeno-poslovne zgrade i 4182m2 površine kao gospodarske i poslovne zgrade. Ostatak zemljišta koje se nalazi van zaštićenog kompleksa, površine je približno 208490m2 (20,8490ha)

     Park prirode Lonjsko polje je veliko područje (506 km2) plavne nizine između rijeke Save i Moslavačke gore. Smješteno uzduž rijeke Lonje, jedan od stajaćih slivova rijeke Save. Park prirode Lonjsko polje je dobro poznat kraj Hrvatske zbog njegove raznolikosti flore i faune koja obitava u tom području.
     Prostire se na površini većoj od 50.000 hektara i čini najveće močvarno područje cijelog dunavskog sliva. Zbog svojih hidroloških i geomorfoloških specifičnosti, bogato je velikim brojem vrsta iz biljnog i životinjskog svijeta. Gotovo sve europske biljne vrste koje vole močvarno tlo, ovdje možemo pronaći, njih više od 550 vrsta. Rakita i Dražiblato, dijelovi Lonjskog polja, su pod strogim režimom zaštite i očuvanja prirode.

     Plavno područje Lonjskog polja, gdje se voda zadržava i do šest mjeseci, je jedno od najvećih mrijestilišta štuke u Europi.

     Možemo izdvojiti i neke druge životinjske vrste – turopoljska svinja, divlja svinja, jelen, srna, vidra, dabar, divlja mačka. 

     Veliku vrijednost parku daju i sačuvane tradicionalne drvene posavske kuće, od kojih su neke starije i više od 200 godina. Pravljene isključivo od prirodnih materijala i sastavljane isključivo drvenim klinovima bez ijednog čavla. Nisu bojane nego s vremenom dobivaju određenu patinu. U prošlosti je običaj bio da ih mladići rastave u dijelove i nakon ženidbe ih ponovno sastave tamo gdje će živjeti s budućim ženama.

Hrvatski posavac – dobro poznata i zaštićena vrsta konja također potiče s ovog područja.



    Danas, sela Krapje i Čigoč privlače najveći broj posjetitelja. Mnogi turisti iz cijeloga svijeta, a posebno iz Japana, dolaze vidjeti gnijezda bijelih roda na krovovima kuća. Na inicijativu Europske zaklade za očuvanje prirodne baštine, Čigoč je 1994.godine proglašen Europskim selom roda, a Krapje je 1995. godine proglašeno selom graditeljske baštine. Osim promatranja roda, mnoga seoska kućanstva su se aktivirala na području ruralnog-seoskog turizma i nude mogućnost aktivnog odmora i rekreacije kao što su jahanje konja, vožnja konjskih zaprega, izleti brodom, biciklizam, pecanje i još mnogo toga.